Objave
Preispitivanje svojih ciklusa
Intervju sa Antonetom Alamat Kusijanović, rediteljicom filma MURINA
Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu sudjeluje više filmova regionalnih redateljki koji se izravno bave nepovoljnom pozicijom mladih žena. Vi ste lik Julije počeli razvijati znatno prije nego što su nužne restrikcije kretanja i druženja učinile nepovoljnu poziciju nekih žena još nepovoljnijom. Koliko je važno i inače, a posebno u svjetlu pandemije, otvoreno govoriti kako o suptilnom tako i o agresivnom zlostavjanu žena?
Izuzetno je važno i nevjerojatno je da uvijek nekako vizualiziramo zlostavljane žene kao neke slabe žene, koje nemaju pravo glasa, nemaju snage, a po mom iskustvu i ispovijestima žena koje su gledale ovaj film i najsnažnije žene su također zlostavljane. Ovaj film sam počela razvijati prije izolacije, pa i prije Me Too pokreta tako da nije bio neki backwards engineering nego je baš organski film nastao iz potrebe.
Dio potpore koju ste dobili svaka bi mlada osoba poželjela svom filmu-prvijencu. Kako je došlo do toga da Vam je jedan od izvršnih producenata filma Martin Scorsese a distributer Match Factory?
Mogu reći da je Murina bila baš pod nekom sretnom zvijezdom. Sreća je bitna, iako ja više vjerujem u rad nego u sreću. Mislim da se u Murini skupilo i jedno i drugo – tim jako talentiranih ljudi, snažna priča, motiviran kreativni autorski tim i puno, puno rada i tako su se svi elementi spojili. Mislim da je to privuklo prave ljude koji su poduprli ovaj film. Sreća je jako bitna, ali teško će sreća doći ako nije došao rad.
Julija je na početku mirna, tiha i samo promatra dešavanja oko sebe, a zatim se u njoj probudi murina – postaje aktivna, zločesta, intrigantna, na rubu da počini neko veliko zlo, čas dijete koje se igra odraslosti, čas mlada žena koja se zubima bori za sreću i, čak i doslovce, za život. Kako tako dobro poznajete tinejdžere, kao da ste ih deset odgojili, a imate mrvička od 20 dana?
(smijeh) Mislim da je tinejdžer u Juliji isto tinejdžer u svima nama. Ljudi često zovu Murinu filmom odrastanja. Julija više djeluje kao dijete i kao žena na nekoj prekretnici, mislim da su tinejdžeri više drugi likovi, rekla bih i Ante i Javier i Nela su u nekoj „coming of age“ fazi. Nekad to zovemo tinejdžerstvo, nekad klimakterij, nekad kriza srednjih godina, nekad kriza tridesetih (smijeh)... uglavnom, sve te krize su vrlo slične i to su sve ciklusi. Uvijek smo u toj promjeni i mislim da to, kako zovete, poznavanje tinejdžera, to je, zapravo, zaista poznavanje sebe i preispitivanje nekih svojih ciklusa.
Veza između Vas i mora iskonska je i životna. Dubrovkinja ste, odrasli ste sa morem u oku i svaki put kada Vam je more u kadru sve pršti od ljepote i višeznačnosti. U moru je i početak i kraj filma – za početak, dubina i pogled kamere prema površini, a za kraj je more sloboda, spas i prostranstvo koje kamera gleda sa neba. Šta Vama more znači?
More je jedan drukčiji prostor bivanja, to je drugo agregatno stanje u kojem smo lišeni verbalne komunikacije, u kojem su zvukovi morfirani na drugi način, u kojem se drukčije krećemo, u kojem su neke stvari lakše, druge teže... To je za mene jedno stanje podsvijesti gdje se Julija koristi nekim drugim alatima da bi iskazala svoju ljutnju ili svoju afekciju i rekla bih da je to mjesto gdje Julija lakše proljeva krv. Također, to je mjesto rađanja i samoporađanja gdje Julija ima priliku zaista pogledati smrti u oči. To je isto kao kod porođenja proći kroz porođajni kanal, ona mora sama sebi dati snagu da bi se na kraju konfrontirala sa svojim najvećim demonima.
U Sarajevo dolazite kao nositeljica Zlatne kamere (Camera d’Or) za najbolji debitantski film u Cannesu, u Puli ste dobili nagradu Breza za najboljeg debitanta, Danica Ćurčić je dobila Zlatnu arenu za najbolju sporednu ulogu, pulska publika je Vašem filmu izglasala najvišu prosječnu ocjenu i time mu priskrbila Zlatna vrata Pule, dan prije proglašenja nagrada u Cannesu ste postali majka... za vas je ova godina zaista rodna! Obzirom na to da sveć imate Srce Sarajeva za najbolji kratki film „U plavetnilo“, šta očekujete od ovogodišnjeg Sarajevo film festivala?
Sarajevo je bilo moj prvi festival na kojem sam ikad bila, moj prvi Talent campus i Sarajevo grad filma, prvi put da sam bila u takmičarskom žiriju, prvo Srce Sarajeva, a ovaj put će to biti moj prvi festival sa mojom obitelji koja je kompletna i prvi festival za mog sina tako da se nadam da će proći veselo i sretno, kao i sve do sad.
Marinela Domančić