Objave

SARAJEVO FILM FESTIVAL OBJAVLJUJE PRVI JAVNI POZIV ZA ISTRAŽIVANJE PRIČA PREDSTAVLJENIH U OKVIRU „SAJMA ISTINITIH PRIČA“

Uz podršku Heartefact Fondacije obezbjeđen je grant u vrijednosti od 3000 € filmskim autorima, rok za prijavu je 31. januar 2019.

Sarajevo Film Festival je 2016. godine pokrenuo novi program nazvan „Suočavanje sa prošlošću“ s ciljem da podstakne dijalog u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije koje se još uvijek bore sa dugoročnim i dubokim posljedicama proteklih ratova. Kroz filmski program predstavljena je polifonija autorskih glasova koji propituju bolne događaje iz skorije prošlosti, pri tome posežući za različitim umjetničkim formama i obrađujući mnoštvo raznolikih tema, kako bi gledaoce suočili sa problematikom nerazjašnjenih ratnih zločina, međunacionalne mržnje, ponovnog buđenja nacionalizama i brojnim drugim otvorenim ranama koje tek treba da zacijele.

Program je u proteklom periodu ugostio brojne proslavljene autore poput Joshue Oppenheimera, Rona Haviva, Ognjena Glavonića, Mile Turajlić, Larsa Kraumea, Nebojše Slijepčevića, Anje Kofmel i drugih.

Pored filmskog programa pokrenuli smo i „Sajam istinitih priča“, jedinstven događaj koji filmske stvaraoce povezuje sa organizacijama koje istražuju i dokumentuju dešavanja u bivšoj Jugoslaviji iz nedavnih ratova. „Sajam istinitih priča“ omogućava, nevladinim organizacijama poznatim po pionirskim naporima da kroz iskreno i bolno otkrivanje potisnutih istina, jedinstvenu priliku da predstave priče i materijale (lična svjedočanstva) koje su prikupili, sačuvali i učinili dostupnim cjelokupnoj javnosti. Tokom trećeg izdanja „Sajma istinitih priča“ je predstavljeno pet takvih priča, a kako bi dodatno pomogli prenošenje predstavljenih priča na veliko platno, Sarajevo Film Festival objavljuje javni poziv za filmske autore zainteresovane da po njima snime filmove. Fond Heartefact će odabranim autorima osigurati 3.000 eura kako bi dodatno istražili i razradili onu od tih priča koja im je privukla pažnju.

Pozivamo filmske autore i produkcijske kuće sa prostora Jugoistočne Evrope da nam direktno pošalju svoje prijave sa prijedlozima za snimanje dugometražnog igranog ili dugometražnog dokumentarnog filma inspirisanog nekom od predstavljenih priča. Rok za dostavljanje prijava je 31. januar 2019. Niže u tekstu možete pronaći više informacija o procesu dostavljanja prijava. Odabrane produkcijske kuće i/ili filmski autori će sa prijavljenim projektima učestvovati u intenzivnom programu razrade i dodatnog razvoja projekta koji će biti organizovan u Sarajevu u aprilu 2019, a potom će dobiti priliku da svoje projekte predstave potencijalnim finansijerima, producentima i/ili koproducentima u okviru CineLink dana filmske industrije Sarajevo Film Festivala. Cjelokupan proces je zamišljen kao dijalog između relevantnih organizacija i filmskih autora koji nepoznate i jedinstvene ljudske priče mogu predstaviti široj publici. Filmovi koji na kraju ovog procesa budu snimljeni će biti prikazani u programu Sarajevo Film Festivala.

Ovaj jedinstveni projekt podržavaju fondacije Robert Bosch Stiftung i Heartefact fondacije.

Sve priče su predstavljene tokom 24. Sarajevo Film Festivala, a osim kratkog sinopsisa i podataka o organizaciji koja je izvor priče, možete pogledati i pripadajuće pitch prezentacije.

102 DJETETA

U gradu Prijedoru je 1992, samo zbog svoga imena, ubijeno stotinu i dvoje djece. Među žrtvama su bili i Nermin i Nermina koji su ubijeni na pragu svoje kuće. Njihov otac, Fikret Bačić, je danas na čelu grupe građana Prijedora koji vode kampanju da u njihovom gradu bude izgrađen spomenik toj nedužno ubijenoj djeci. Aktivisti predvođeni Bačićem žele da na spomeniku budu ispisana imena sve djece koja su tokom rata ubijena u Prijedoru, bez obzira na njihov nacionalni i/ili vjerski identitet, što je u koliziji sa i dalje dominantnim nacionalističkim narativima. Njihovi napori nailaze na snažan otpor lokalnih vlasti, ali i bošnjačkih predstavnika u lokalnoj vlasti, uključujući i načelnika koji otvoreno sabotira njihove napore. Osim što se moraju nositi sa gubitkom svojih najvoljenijih, roditelji ubijene djece se i danas moraju boriti protiv otrovnih ideologija koje su prije više od četvrt stoljeća uzrokovali njihovu smrt.

Pitch:

O organizaciji:
Centar za mlade KVART je udruženje građana iz Prijedora, BiH, koje se od 2013. aktivno bavi rasvjetljavanjem i suočavanjem sa nedavnom prošlošću svoga grada. U svojim aktivnostima se fokusiraju na problematiku zaštite ljudskih prava i osiguravanja društvene pravde, te na višedimenzionalan način rade sa mladim ljudima.

TEŠKO DA SAM BIO DIJETE

“Napustila me je tri dana nakon što me je rodila. Odrastao sam u sirotištu.” Dvadeset i trogodišnji Amir Šečić drži konferenciju za medije odjeven u bijelu košulju i lijepo skrojeno odijelo. Korice Amirove biografske knjige, „Teško da sam bio dijete“, krasi njegova slika uz koju je odštampano njegovo ime. Amir je rođen četiri mjeseca nakon genocida u Srebrenici i taj je zločin oblikovao čitav njegov život. Njegov otac Ibrahim je bio jedan od 8.000 muškaraca i mladića koji su ubijeni u srebreničkom masakru. Ibrahimova trudna žena je uspjela pobjeći do Tuzle gdje se porodila u lokalnoj bolnici. Tri dana nakon poroda je pobjegla iz bolnice i ostavila svoje novorođenče. Mnogo godina kasnije, Amira je njegov sponzor iz Italije nazvao na telefon da ga pita šta mu treba, a kako bi mu to mogao kupiti. „Trebaju mi roditelji,“ odgovorio je Amir i spustio slušalicu. Amir je život započeo u sirotištu, da bi se zatim preselio u udomiteljsku porodicu, a onda i u porodicu dječaka sa kojim je ponekad igrao fudbal. Tokom tog vremena, Amir se nije samo borio sa duhovima prošlosti već je i aktivno nastojao otkriti šta mu je sve rat oduzeo i šta sve nije dobio priliku iskusiti zbog rata.

Pitch:

O organizaciji
Balkanska mreža za istraživačko novinarstvo BiH (BIRN BiH) je nevladina novinarska organizacija specijalizirana za medijsko praćenje suđenja za ratne zločine. Od svoga osnivanja 2015, BIRN javno objavljuje vijesti i analize iz domena tranzicione pravde, te medijski pokriva rad sudova za ratne zločine u BiH. BIRN BiH podržava razvoj kvalitetne medijske scene i civilnog društva, te zaštitu ljudskih prava. U skladu sa svojom misijom, BIRN BiH objavljuje značajan broj iznimno kvalitetnih medijskih izvještaja i istraživačkih tekstova o ključnim pitanjima vezanim za tranzicionu pravdu, ali i za niz drugih političkih, ekonomskih i društvenih tema. BIRN BiH također organizuje brojne konferencije za predstavnike različitih sektora društva sa ciljem poticanja debate o prethodno pomenutim temama.

NERMIN KARAGIĆ

U ljeto 1992. u Prijedoru, tada sedamnaestogodišnji Nermin Karagić stajao je u redu čekajući da bude ubijen. Nakon što je brutalno, do smrti, pretukao većinu Nerminovih sapatnika, vojnik zadužen za ubijanje zarobljenika je odlučio ostaviti Nermina na životu kako bi mu pomogao utovariti leševe u autobus. Među ubijenim je bio i Nerminov otac. Nermin je pobjegao, ali je ubrzo ponovo uhvaćen i svjedočio je još jednom masakru. I taj je put pobjegao od smrti, a onda ponovo bio uhvaćen i ponovo pobjegao. Zahvaljujući snazi volje, ali i nevjerovatnoj sreći, Nermin je tri puta izbjegao smrt, ali je pri tome svjedočio zvjerskom mučenju i ubistvu preko stotinu civila. Nermin je rekorder po broju sati koje je proveo svjedočeći pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Nakon što je kraće vrijeme živio u inostranstvu, Nermin se vratio u svoj rodni grad, Prijedor, gdje na ulici često sreće svoje nekadašnje tamničare. Nermin se na sve načine bori da prevlada emotivne traume koje su mu ostavile trag i na licu, a pri tome ne dobiva nikakvu institucionalnu pomoć. Naprotiv, godinama nakon rata, Nermin je ponovo bio izložen ekstremnoj brutalnosti: proveo je noć u policijskoj stanici, lisicama vezan za radijator, dok su ga policajci koji su ga uhapsili tukli. Nermin tvrdi da mu je ta noć bila teža od svega što je preživio u ratu jer su policajci koji su ga tukli bili pripadnici njegove nacije.

Pitch:

O organizaciji:
Fondacija za izgradnju kulture sjećanja je osnovana u Prijedoru, BiH, sa ciljem prevazilaženja posljedica rata putem dokumentovanja u ratu počinjenih ratnih zločina. Fondacija također nastoji osnovati centar za informiranje i dokumentaciju, te razviti nove načine komemoriranja i obilježavanja zločina.

VIVE ŽENE

Na području istočne Bosne su tokom rata počinjeni stravični zločini. Dvadeset godina kasnije, u periodu između 2012. i 2014, devet Srpkinja iz Kravice i devet Bošnjakinja iz Konjević Polja su se počele nalaziti u Bratuncu, gradu udaljenom svega par kilometara od poprišta masovnih ubistava u Srebrenici. Žene su uz pomoć psihoterapeuta razgovarale o svojim ratnim iskustvima i pretrpljenim traumama. Njihovi muževi, braća i sinovi su se tokom rata borili na različitim stranama, ali one su doživjele katarzu i pronašle zadovoljstvo u međusobnim razgovorima. Međutim, njihova aktivnost nije bila dobro prihvaćena od strane njihovih porodica i šire društvene zajedne. Ali žene su ostale odlučne, one se i dalje nalaze i čvrsto vjeruju da su komunikacija i međusobna saradnja preduslov pomirenja. Finansiranje projekta koji ih je spojio je ukinuto, ali one i dalje pokušavaju osigurati nastavak projekta u nadi da će i drugim ratom pogođenim zajednicama u svome kraju uspjeti približiti ideju grupne terapije.

Pitch:

O organizaciji:
Organizacija Vive Žene je osnovana u martu 1994, tokom rata u Bosni i Hercegovini, sa ciljem da pruži podršku ženama i djeci kao najosjetljivijim žrtvama rata. Nakon početnog perioda kada su radili na distribuciji materijalne i interventne pomoći svojim korisnicima, organizacija Vive Žene je prerasla u profesionalni Centar za psihoterapiju i rehabilitaciju sa sjedištem u Tuzli koji sprovodi svoje aktivnosti širom Bosne i Hercegovine. Vive Žene već duže vrijeme pomažu svojim korisnicama da se suoče sa tzv. sekvencijalnom traumom, tačnije traumom kojoj su izložen(e)i kao rezultat procesa koji su započeli nekoliko godina prije izbijanja rata i još uvijek traju.

DA, TO SE DESILO; ALI NISAM POVILA GLAVU

Na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu koji se obilježava 19. juna, jedna grupa žena hoda ulicama Zenice. Neke od žena u grupi su starije, nose duge suknje i glave su pokrile maramama, dok su druge mlade i odjevene su u farmerke i kožne jakne. Iako naočigled različite, u dvije su stvari jednake: sve u rukama nose šarene balone i sve su u ratu preživjele silovanje. Atmosfera u grupi nije skrušena, žene su smirene i ponosne. Predvodi ih žena koja je među prvima javno progovorila o nasilju koje je preživjela, a cilj im je da promijene način na koji ih društvo posmatra: žele da ih se tretira kao osobe koje su preživjele zločin, a ne kao žrtve. Iako ni na koji način nisu odgovorne za ono što im se desilo, patrijarhalno balkansko društvo ih stigmatizira i od njih se očekuje da se ponašaju na tačno određen način. Ako se žele registrovati kao civilne žrtve rata i primati pripadajuće beneficije, moraju biti tihe, skrušene, slomljene i ispoljavati vidljive simptome post-traumatskog stresnog poremećaja. Ako se ne uklapaju u stereotipni profil žrtve silovanja, njihovi zahtjevi da ih se registruje kao civilne žrve rata često bivaju odbijeni. Ali kao što njihova glasnogovornica, koja je i sama preživjela silovanje, kaže: „bez obzira čije smo bile žrtve i koja imena nosimo, mi smo povezane. Moramo podijeliti svoja iskustva, a onda krenuti dalje.“ Društvo im to mora omogućiti.

Pitch:

O organizaciji:
Medica Zenica je stručna nevladina organizacija koja pruža psiho-socijalnu i medicinsku podršku ženama i djeci koji su žrtve ratnog i poratnog nasilja, uključujući i žrtve ratnih silovanja i ostalih oblika ratne torture. Organizacija pruža podršku i žrtvama seksualnog nasilja uopšte kao i žrtvama trgovine ljudima i porodičnog nasilja. Medica Zenica je u proteklih 26 godina svojim korisnicima širom Bosne i Hercegovine pružila preko 450.000 različitih usluga, a također su objavili više od 90 različitih publikacija.

INFORMACIJE O PROCESU PODNOŠENJA PRIJAVA:

Ko se može prijaviti?

Produkcijske kuće ili filmski autori iz sljedećih zemalja: Albanija, Armenija, Austrija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Grčka, Gruzija, Mađarska, Kosovo, Makedonija, Malta, Moldavija, Crna Gora, Rumunija, Srbija, Slovenija, Turska.

Kako se mogu prijaviti?

Ako predstavljate produkcijsku kuću koja je zainteresovana da dodatno istraži jednu od priča i iskoristi je kao predložak za snimanje dugometražnog igranog ili dugometražnog dokumentarnog filma, vaša prijava će biti prihvaćena ukoliko nam do 31. januara 2019, prateći ovaj link, pošaljete koncept projekta, produkcijski koncept i motivaciono pismo.

Ukoliko ste reditelj/rediteljica ili scenarista/scenaristica zainteresovani da dodatno istražite i razradite jednu od priča, vaša prijava će biti prihvaćena ukoliko nam do 31. januara 2019, prateći ovaj link, dostavite koncept projekta i motivaciono pismo.

Šta da očekujem ako moj projekt bude prihvaćen?

Ukolko vaš prijedlog bude prihvaćen, pozvaćemo vas u Sarajevo gdje će te u aprilu 2019. dodatno raditi na razvoju projekta (u sklopu intenzivnog trodnevnog programa tokom kojeg će te u saradnji sa relevantnim mentorima dodatno razraditi strukturu vaše priče i pripremiti neophodnu projektnu dokumentaciju). Vaš projekat će zatim, tokom 25. Sarajevo Film Festivala, biti prestavljen filmskim profesionalcima različitih profila u okviru CineLink Dana filmske industrije. Sarajevo Film Festival će pokriti troškove vašeg smještaja u Sarajevu i dio vaših putnih troškova.

Koji su projekti rokovi?

Rok za prijavu projekata: 31. januar 2019.
Objava liste pobjednika: druga polovina februara 2019.
Intenzivni tutorski program: od 11. do 15. aprila 2019. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
On-line konsultacije sa ekspertima: sredina juna 2019.
Učešće u Sarajevo Film Festivalu: od 17. do 20. augusta 2019.

Za sva pitanja molimo pišite nam na dwp@sff.ba