Grand kafa sa Paulom Schraderom: Film OH, CANADA snimio sam nakon što sam počeo razmišljati o smrti

“Za vrijeme pandemije Covid-19 bio sam u bolnici tri puta u godinu dana. S obzirom na svoje godine, počeo sam da razmišljam o smrti. Iako sam tada već bio napisao scenarij o ženskoj seksualnoj odgovornosti, tema smrti mi je sada bila bitnija. Moj prijatelj Russell Banks napisao je knjigu o raku od kojeg je kasnije i umro, stoga sam želio da snimim film koji je adaptacija te knjige. Prvenstveno, naziv njegove knjige trebao je da bude “Oh, Canada”, ali je pisac Richard Ford prethodno već objavio knjigu pod nazivom “Canada”. Banks mi je rekao da, ako ikada snimim film po njegovoj knjizi, moram da ga nazovem onako kako je on prvobitno želio. Tako je moj film dobio ime.”

 

Samu formu filma Schrader je okarakterisao kao sličnu njegovom filmu MISHIMA: A LIFE IN FOUR CHAPTERS.

 

“Forma filma OH, CANADA je poput predmeta koji se prilikom pada razbije u paramparčad. Mnogo priča i uspomena se prepliće, a boja koja dominira jeste upravo ona crvena iz Bergmanovog filma “Krici i šaputanja.”

 

Podsjetio je i da, iako zbog problematične situacije u političkom i pravnom smislu, njegov film MISHIMA: A LIFE IN FOUR CHAPTERS nikad nije prikazan u Japanu: “Postoji šansa da ove godine bude prikazan na Tokio Film Festivalu.”

 

“Očekujemo premijeru u Japanu u oktobru ove godine, nakon više od 30 godina”.

 

U smislu filmskih referenci, OH, CANADA referira i na čuveni film “Građanin Cane” Orsona Wellesa: “Pretposljednji kadar mog filma odgovara onoj čuvenoj sceni na početku filma ‘Citizen Kane’ gdje Charles Kane izgovara ‘rosebud’ dok moj lik izgovara ‘Canada’”.

 

Proces pisanja scenarija Schrader je okarakterisao kao proces koji naziva “spekulacija”.

 

“Radim po principu spekulacije. To znači da me u tom trenutku niko ne plaća za ono što pišem. Samim tim, niko me novčano ne ucjenjuje da pišem. Tako su nastali i TAXI DRIVER i OH, CANADA. Posljednjih pet-šest filmova, upravo zbog tog razloga, finansirao sam sam, od sopstvenog novca. To mi daje slobodu, ali ne i zaradu. Studiji me ne vole. Filmski studiji koji postoje danas se mnogo razlikuju od onih koji su postojali prije. Prije su ih vodili ljudi koji vole filmove. Danas to nije slučaj”.

 

Govorio je i o staju u savremenoj kinematografiji:

 

“Sada gotovo svi mogu da priušte da snime film. Promijenio se i sam proces snimanja. Danas se više vremena provede u postprodukciji nego na samom snimanju. Za to je zaslužna digitalizacija. Član sam žirija na ovom Festivalu i svi filmovi koje gledam djeluju identično. Pristup filmu se u potpunosti promijenio. Filmovi danas su mnogo sporiji, kamera je statičnija, gotovo da nema ni zumiranja, Mislim da reditelji ne shvataju da je i takva upotreba kamere manipulacija. Volio bih da su hrabriji”.

 

U znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, Paulu Schraderu je 18. Augusta uručeno Počasno Srce Sarajeva, koje je dobio na 28. Sarajevo Film Festivalu, kada je zbog zdravstvenih razloga bio spriječen doći u Sarajevo.