Veći izbor, manja stabilnost

Radila sam sa Norom na dva kratka filma i za to vrijeme smo otkrile da nas zanimaju vrlo slične teme te da oboje želimo razumjeti svoju generaciju. Nora je razmišljala da isproba svoje spisateljske vještine i pitala me da nešto zajednički radimo. U to vrijeme tek sam počela pisati o jednom iskustvu na kojem se sada temelji naš film. Pričala sam joj o tome i počele smo zajedno razmišljati o priči.

 

 

Svako može tumačiti završetak na svoj način. Osobno se nadam da će ona odrasti tokom ove jedne noći. Moja heroina svjedoči nečijoj smrti, i iako je jedva poznavala tu osobu, pogodit će joj žicu. Ova duga noć podstakla ju je da razmisli o životu, življenju i prolaznosti, i konkretnije, o tome kako živi i donosi odluke (ili zapravo, kako dopušta drugima da odlučuju umjesto nje).

 

 

Odgledala sam nekoliko filmova na ovu temu, ali drago mi je ako mogu doprinijeti nešto iz svog ugla gledanja na svijet. Neizvjesnost naše generacije koju vidim u sebi i onima oko sebe svojih godina izazvala je moje zanimanje za istraživanje ove teme. Milenijalci kao odrasli žive vrlo različito od prethodne generacije. Naši roditelji su imali stabilan posao, automobil, bili vlasnici kuće u kojoj su živjeli i već su imali djecu do svojih tridesetih. A mi ne možemo ni odlučiti šta ćemo raditi narednog vikenda. Voljeli bismo posjedovati stan u kojem živimo, ali to znači 40-godišnji bankovni kredit. Imamo mnogo više izbora kako da živimo svoje živote, ali mnogo manje stabilnosti. Kako da iskoristimo tu slobodu? Ne znam, ali barem mogu postaviti gomilu pitanja o tome. Ovo je već mala pobjeda za mene.

 

 

Za vrijeme filmske škole u Rumunjskoj hrabrili su nas da muziku koristimo što je moguće manje i da pronađemo narativna sredstva koja će izazvati raspoloženje i misli kod gledatelja, da se ne oslanjamo na muziku da izvede trik umjesto nas. Ali u ovom filmu toliko smo odijeljeni od vanjskog svijeta, zatvoreni u kući na jednu noć, da sam osjećala da mi treba prozor u neku drugu dimenziju. I to ne nužno prema van, već način da krenemo naprijed dok smo još uvijek zarobljeni u ovoj kući, sve dok naša heroina ne donese odluku. Tako sam upotrijebila dvije originalne partiture mađarskog glazbenika iamyanka, i, među ostalim, obradu poznate mađarske operetske arije, jeftine gorko-slatke pjesme u sceni u kojoj Maja istražuje po stanu mrtve žene i pronalazi njezine prljave čarape i sobni bicikl za vježbanje.

 

Da li je nekad važnije priznati sebi šta ne želimo i ne pristati na ono što nas unesrećuje, nego postaviti pred sebe jasan i izvjestan cilj?

Ono čemu sam težila u ovom filmu bilo je razmisliti o tome kako možemo iskreno istražiti sebe ostavljajući po strani vanjski pritisak i očekivanja drugih ljudi. Ima toliko stvari koje sebi ne želimo priznati. Ali zanima me šta se može dogoditi ako započnemo iskren unutarnji dijalog sa samim sobom. Niko drugi to ne mora čuti, ali mislim da ćete, kad jednom glasno izreknete neke stvari, te stvari možda vidjeti u kontekstu, a zatim poduzeti akciju.